Slide background
Slide background
Slide background
Slide background
Slide background

Kopačevo

Kopačevo je mađarsko selo čija je povijest opstanka vezana uz ribolov.

Selo je smješteno u najjužnijem dijelu Baranje uz nekadašnji rimski vojni put kojem svjedoče arheološke iskopine. Prvi se put u pisanom dokumentu spominje 1212. godine.

Budući da je smješteno uz poplavno područje, Kopačevo je oduvijek bilo ribarsko selo, a učestale su poplave utjecale na život mještana. O tome svjedoči izjava iskusnog starijeg ribara iz Kopačeva:

U prosjeku su dvije poplave godišnje. Prva je u proljeće kada zazeleni drveće (tu poplavu Kopačani zovu “zelena poplava”), a druga je u kolovozu kada voda doseže metlicu trske. Nama je rit dao sve: hranu, materijal za izradu ribarskih alata i za izgradnju naših kuća.

Ribari su se znali hvaliti kako su iz samo jednog povlačenja mrežom znali izloviti vagon ribe iz poznatog kopačanskog jezera.

Nakon proglašenja Kopačkog rita parkom prirode Kopačanima je oduzeto pravo tradicionalnog ribarenja. Budući da se više nisu mogli baviti ribolovom, prešli su na povrtlarstvo. Tako su Kopačani danas veliki majstori povrtlarstva, a Kopačevo “zelena tržnica” Osječko-baranjske županije. Njihova crvena mljevena paprika koristi se diljem svijeta u pripremi jela, a arhitektura Kopačeva ne ostavlja turiste ravnodušnima s obzirom da je riječ o jedinstvenim pročeljima kuća koje pričaju svoje priče.

Jedna anegdota kaže kako je u selu bilo ribe na vagone, a poljoprivredom se nitko nije bavio. Nema djevojke u Baranji koja nije sanjala o udaji u Kopačevo jer tamo nisu morale raditi na zemlji. Crkvene knjige u Kopačevu bilježe godinu 1825. kao rekordnu, pripovijeda biskup. “Došla je velika voda i donijela toliko ribe da su svi podrumi u selu bili puni do vrha. Šest volova vuklo je zapregu srebrnih kovanica za Kopačevo. Selo je bilo bogato.”

Ostale zanimljive anegdote i povijesne činjenice kojih je mnogo…ostavimo za vaš posjet Vunenoj kućici…

Kopačevo    Kopačevo    Kopačevo    Kopačevo    Kopačevo

 

Hodajući Ulicom Šandora Petefija svakim korakom sve smo bliži prijemnom centru Kopačkog rita koji svakim danom postaje sve veći što nas veoma raduje. Raduje nas i svaki plastenik (kojih u našem selu ima podosta) jer nas podsjeća da nikad nećemo biti gladni i da ćemo uvijek jesti domaće i ekološki uzgojeno voće i povrće. Ponosni smo na našu prepoznatljivu arhitekturu koje u tolikoj mjeri nema niti u jednom selu u Hrvatskoj, a možda i šire. Kopačevo je mjesto u kojem je vrijeme stalo. Kuće pričaju o davnoj prošlosti koja je za Kopačane bila bogata jer je ovo selo bilo jedno od bogatijih u Slavoniji i Baranji. O tome govore i stare kuće i dvorci koji odaju strahopoštovanje. “Stare” ljepotice pričaju danas priču o simpatičnom nadmetanju u svakom detalju na pročelju kuće, ali i o oblicima pročelja kakvi se danas teško mogu kopirati. Jesmo li zapravo prije znali više nego danas? Ovakva arhitektura daje samo jedan odgovor – DA, znali više, bili smo posebni i prepoznatljivi. Imali više vremena za lijepo. U Kopačevu je bilo mnoštvo ribolovaca što je sasvim razumljivo s obzirom da je Kopačevo bilo ribarsko selo. Ako je na pročelju kuće bila riba, to bi značilo da se u toj kući može kupiti riba što je bio svojevrstan znak za gospodu iz grada koja je redovito u Kopačevu kupovala ribu. Prekrasna zelena boja dominirala je fasadama u prošlosti Kopačeva, a ta se boja savršeno uklapa u ambijent Kopačkog rita. Danas je takvih kuća malo kao što je malo i svega što dolazi iz prirode.

Kopačevo    Kopačevo    Kopačevo    Kopačevo    Kopačevo

Kopačevo    Kopačevo    Kopačevo    Kopačevo    Kopačevo